Napisala Luca Kozina
Svaki početak je težak, kaže klišejna fraza. Ako ste pisac/spisateljica i borite se s počecima svojih priča – znate iz prve ruke da početak nije samo težak, već vjerojatno najteža stvar na svijetu u tom trenutku. Čak i ako imate glavnu ideju priče, znate tko su glavni i sporedni likovi te vrijeme i mjesto radnje, nikako ne možete smisliti onu savršenu prvu rečenicu od koje će se čitateljeva vilica rastegnuti do poda.
Prva stvar koju ću vam reći je da zaboravite na savršenstvo. Iako je prva rečenica jedan od najbitnijih elemenata priče, koji ili privuče ili odbije čitatelja, kada pišete prvu verziju priče, ne budite prestrogi prema sebi, ionako ćete kasnije prepravljati. Za početak napišite bilo što, samo, pobogu, počnite!
Ali prije toga, evo deset savjeta za početak priče:
Započnite scenom
Scena je element priče u kojem likovi obavljaju neku radnju u određenom vremenu i prostoru. Ta radnja mora imati svoj početak i kraj. Ako započnete radnju sa dinamičnom scenom, a pogotovo ako uključuje dijalog, odmah uvlačite čitatelja u svoju “mrežu”.
Izbjegavajte duge opise
Prošla su ta vremena i običaji kada ste priču mogli započeti balzakovski – dugim opisom. Iako možete napisati briljantan opis izlazećeg sunca nad još usnulim gradom koristeći inovativne metafore i igre riječi – nemojte. Ako ćete ipak početi opisom, neka bude kratak, ne duži od jedne ili dvije rečenice.
Početak “u središtu radnje”
Ova vrsta početka je još od vremena Ilijade jedan od najefektnijih načina privlačenja čitatelja. Dakle, ne krećete od samog početka, već od sredine. Ne samo što ćete ovom tehnikom baciti čitatelja u žižu zbivanja, on/ona će se zapitati što je dovelo do toga i nastavit će okretati stranice.
Započnite dijalogom
Ako želite čitatelja upoznati s likom bez tipičnog uvodnog opisa fizionomije, započnite dijalogom. Ono što likovi govore ih može mnogo bolje prikazati, a osim toga, ako je dijalog dramatičan i nabijen emocijom – još bolje.
Zoom out početak
Ova filmska tehnika može biti itekako efektivna i u priči. Počnite priču u širokom planu i postupno se fokusirajte na jedan detalj.
Započnite eksplozijom
Dobro, ne doslovno (osim ako ne pišete o teroristima ili revolucionarima). Iznenadite čitatelja nekom neočekivanom radnjom, uzbudljivom scenom ili šokantnim opisom. Međutim, ovakva vrsta početka je problematična jer se priča na samom početku nalazi na svom vrhuncu, što znači da iza eksplozije slijedi pad.
Započnite pitanjem
Svako pitanje zahtijeva i odgovor, zar ne? Ovu prirodnu ljudsku potrebu da traži odgovore na pitanja iskoristite tako da započnete svoju priču pitanjem. A možda i vama pomogne da nađete odgovor na to kako nastaviti pisanje priče. 🙂
Inspirirajte se drugim pričama
Nema ništa lošeg u tom da vidite kako drugi pisci započinju svoje priče. Možete preuzeti prvu rečenicu (ako je dovoljno općenita – u suprotnom je to plagiranje), izmijeniti detalje ili redoslijed riječi. Kad se kasnije budete vraćali na početak, možete je slobodno izbrisati. Bitno je da imate odakle krenuti.
Započnite krajem
Zvuči zeznuto, zar ne? Ako počnem s krajem, ima li smisla uopće napisati priču? Itekako ima, samo što je za ovo potrebna vještina. Nemojte odati čitatelju baš sve. Zadržite neke informacije za sebe i kroz priču ih postavljajte na strateška mjesta da održite napetost i čitateljevu pozornost.
Nije bitno kako počnete, bitno je da završite
Napravili smo puni krug i vratili se na početak ovog teksta. Budete li danima mozgali nad početkom svoje priče, nećete stići nigdje. Mnogo pisaca preporučuje da brzinski napišete prvu verziju priče, koliko god bila loša. Loše može postati dobro, ali ništa ne može postati nešto.