Piše Luca Kozina
Evo što napraviti nakon što napišete prvu verziju priče.
1. Ostavite priču da se ohladi
Što se priča duže hladi, to bolje po priču, ali i za vas. Vrijeme pruža potreban odmak koji omogućuje da što objektivnije sagledate svoju priču. Ako napišete priču u naletu inspiracije i odmah je pošaljete na neki natječaj, to je velika greška jer vjerojatno mislite da je to nešto najbolje što ste ikad napisali, a znamo da emocije ponekad znaju pomutiti razum. Nažalost, to u većini slučajeva shvatimo iduće jutro.
Zato je bolje izbjeći jutarnje čupanje kose od srama i vratiti se priči nakon nekoliko dana,tjedana, ponekad i nekoliko mjeseci. Što je veći vremenski razmak, to bolje. Osim ako vam taj isti dan istječe rok nekog natječaja.
U međuvremenu radite na nečem drugom – pišite drugu priču, čitajte knjige ili napokon izbacite staru odjeću iz ormara.
2. Pročitajte priču naglas
Jedva ste dočekali ponovno se uhvatiti svoje priče. No, prije nego što krenete s uređivanjem, pročitajte priču naglas. Ne morate me poslušati, možete je čitati i u sebi, ali ako budete čitali naglas čut ćete škripanje određenih rečenica ili riječi, osluhnut ćete ritam ili nedostatak ritma vaših rečenica.
Probajte čitati kao da se ne radi o vašem radu, već kao da čitate prijateljevu priču ili nekoga koga ne znate. Međutim, ne brinite ako se ipak ne možete odvojiti od svoje priče pa vas u nekom trenutku oblije rumenilo. Ponavljajte si: prva verzija priče ne mora biti savršena.
3. Provjerite ima li u priči logičkih nedosljednosti
Svaka priča bi trebala počivati na stabilnom temelju. Rastavite priču na proste faktore (početak, zaplet, rasplet i kraj) i analizirajte svaki dio posebno. Možda je onaj uvod o povijesti protagonistove obitelji predug, a kraj se čini kao vam je sam vrag pritiskao cijev pištolja na sljepoočnicu? Također, pazite da dijelovi priče logički proizlaze jedno iz drugog.
4. Možete li dotaknuti, omirisati, okusiti, vidjeti i čuti ono što čitate?
Pisanje je najteža vrsta umjetnosti jer pisac mora slovima otisnutima na papiru potaknuti čitatelja da ta ista slova poveže u slike, zvukove, mirise, okuse i dodire. No, da bi čitatelja uvjerio u svoju priču, pisac mora znati kako mu to sve pokazati.
Neka čitatelj čuje krckanje i pucketanje požutjelog lišća pod svojim nogama, vidi ogoljele grane stabla što se prema njemu pružaju kao staračke ruke i neka mu nosnice zatitraju od mirisa pečenih kestena.
5. Riješite se gramatičkih i pravopisnih grešaka
Provucite tekst kroz Hašek ili u Wordu upalite Spell Check da lakše registrirate i ispravite gramatičke i pravopisne pogreške. Mnogi misle da je prisutnost tipfelera i jezičnih grešaka samo kozmetički detalj koji ne utječe na priču. No, priča iz koje iskaču pogreške poput sumljam, cvječe, čak štoviše ili lažna iluzija bode oči opreznom čitatelju i zato je takav čitatelj često neće ni dovršiti.