Napisala: Sara Kopeczky
1. Piši samo jednu priču/roman istovremeno
Rad na samo jednom rukopisu zasigurno ima svojih prednosti. Mnogi pisci biraju posvetiti se jednom po jednom projektu, jer im takav način rada donosi jasnoću i fokusiranost. To je sasvim u redu. Ono što nije u redu jest misliti da svi funkcioniramo na isti način. Ja sam jedna od onih vječnih žonglera različitih poslova i aktivnosti, što se ocrtava i u mom procesu pisanja. Rijetki su trenuci kad ne radim na barem dva ili tri projekta istovremeno. To me sprječava da se zasitim jednog rukopisa, a i omogućava mi da im pristupam svježijim očima.
2. Uvijek počni in medias res
Često piscima kažu da počnu priču s protagonistom koji, na ovaj ili onaj metaforički način, visi s ruba litice. Dapače, i sama sam kriva za ovaj savjet, kojeg bih ponekad davala piscima početnicima na radionicama. I dok to može biti dobar savjet za početnike koji često nepotrebno razduže početak i počnu, recimo, kad se lik probudi ili, nedajbože, kad se rodi, to nije pravilo koje se treba slijepo slijediti u svim situacijama. Prednost aktivnog početka jest što odmah zarobi čitateljevu pažnju. Međutim, ako u prvoj sceni nekog lika ubijemo ili podvrgnemo teškim nedaćama, lako je moguće da čitatelj jednostavno neće mariti s obzirom da mu još niste za to dali razlog, odnosno lik mu se još nije stigao uvući pod kožu. Druga opasnost je da će čitatelj morati probaviti previše informacija odjednom, a nestrpljiviji čitatelj mogao bi u tom trenu odustati i uzeti neko laganije štivo.
3. Izbjegavaj ponavljanja pod svaku cijenu
Ursula K. Le Guin poznata je, između ostalog, i po izjavi da se jedna riječ nipošto ne smije koristiti više od jednom u određenom paragrafu. I dok je istina da bi se ponavljanje trebalo izbjeći kad god je to moguće, ponekad ima više smisla ponoviti istu riječ dvaput nego je zamijeniti s nekim apsurdnim sinonimom koji će više bosti čitateljevo oko nego ponavljanje.
4. Piši za moderno tržište
Dobro je znati profil ciljanog čitatelja određenog djela, ali pisanje isključivo s ciljem financijske dobiti loš je savjet i kreativne i financijske prirode. Čak i ako pretpostavimo da je moguće trenutne bestsellere podvući pod zajednički nazivnik, s obzirom na brzinu kojom se trendovi u izdavaštvu mijenjaju, sasvim je moguće da se ono što se prodaje u trenutku pisanja knjige vjerojatno više neće prodavati u trenutku njenog objavljivanja.
5. Obavezno napiši koncept
Iako pisanje koncepta mnogim piscima olakšava pisanje i čini započinjanje novog rukopisa malo manje zastrašujućim pothvatom, apsolutno nije nužno da svaki pisac krene s konceptom. Nekima ovaj korak može donijeti više štete nego koristi, jer će, umjesto da im olakša, samo suzbiti njihovu kreativnost i nagnati ih da odustanu od projekta. Možda više nemaju toliku motivaciju za pisanje jednom kad su sve isplanirali u konceptu. Pisanje je vrlo individualno iskustvo i nema jednog plana i programa koji vrijedi za sve.
6. Piši svaki dan
Kad smo već kod individualnosti spisateljskog procesa, ona se proteže i na ovaj savjet. Svi smo nekad naišli na savjet nekog slavnog pisca koji se kune da je upravo ovakva rutina ključ njegovog uspjeha. I dok je to možda istina za individualne pisce, nipošto nije pravilo koje vrijedi za sve. Neki pisci pišu svaka dva ili tri dana, neki pišu samo vikendima, a neki odrede nekoliko tjedana ili mjeseci u godini u kojima će se baviti isključivo pisanjem, a ostatak godine posvetiti drugim projektima. Sve to ovisi o individualnim željama, mogućnostima, ambicijama i karakteru pisca.
7. Piši kako govoriš
Dijalog je pročišćeni govor, a ne njegov izravni transkript. Istina je da bismo u dijalogu trebali nastojati sačuvati živost i neposrednost stvarne konverzacije, ali to nipošto ne znači da je trebamo prepisati od riječi do riječi. Osim u slučaju da vodite znatno zanimljivije živote od mojega i ne ponavljate nekoliko puta dnevno “jesi gladan?”, “šta ćemo sad”, “oćeš ić bacit smeće” itd, nemojte baš sve prepisati iz svakodnevice.
8. Ne možeš napisati dobru knjigu u malo vremena
Ne nužno. Poslovi, djeca, drugi projekti, sve to oduzima vrijeme od pisanja. Ljudi koji imaju obitelji i/ili zahtjevne poslove zasigurno će imati manje vremena za pisanje od onih koji nemaju takvih obaveza (doduše, možda će imati više izvora inspiracije za pisanje 🙂 To ne znači da će njihove knjige automatski biti loše. Genijalne knjige moguće je napisati i za šest godina i za šest tjedana, ili u bilo kojem drugom vremenskom periodu. Istina je da pisanje često zahtijeva vrijeme, ali ako ste napisali knjigu u naletu nadahnuća, to ne znači da je ta knjiga zbog toga loša. Neke iznimke koje potvrđuju pravilo možete naći ovdje.
9. Kvantiteta podrazumijeva kvalitetu
Ako netko piše duže priče, ne znači da je kvalitetniji pisac od onog koji piše kraće. Dapače, mnogi pisci romana rekli su da im je pisanje kratkih priča donijelo jedinstveni izazov, jer su bili ograničeni formom. Glavna prednost pisanja dužih djela jest da pisac postane bolji u svom zanatu. Još bolji način za napredovanje je rezanje viškova dok iz rukopisa ne zasja biser, odnosno poanta priče.
10. Sve što pisac treba jest pisati
Ne, nije dovoljno pisati i čekati da netko otkrije vašu genijalnost. Krenimo samo od procesa pisanja. On počinje sa brainstormingom, slijedi istraživanje, prva verzija, druga, pa (umetni broj). Nakon toga ide uređivanje, davanje teksta beta čitačima, opet uređivanja, pa fino češljanje rečenica. Zatim ide traženje izdavača, pa marketing, razna književna događanja… Ako samo pišete, ne radite na rukopisu i nikome ne pokazujete napisano, ne možete očekivati da će taj rukopis ikada doći do svojih čitatelja. A to bi zaista bila šteta.
Evo, to su bili neki od najčešćih savjeta za pisanje koji se, po mom mišljenju, mogu ignorirati bez prevelikog gubitka. Ono što povezuje sva moja razmišljanja na ovu temu jest da za pisanje, kao i za druge oblike umjetnosti, ne postoji univerzalan recept. Da postoji, knjige koje imamo bile bi puno ujednačenije, i samim time znantno manje zabavne. Pravila treba naučiti ne zato da bismo im robovali, već zato da bismo ih kršili svjesno, iz umjetničkog izbora, a ne iz neznanja. Samo isprobavanjem različitih spisateljskih taktika s vremenom ćete shvatiti koji kreativni proces vama najbolje odgovara. I zato nemojte dozvoliti da vam suhoparni savjeti ukradu radost i slobodu kreativnosti.
Za kraj dodajem još jedan savjet, iako i njega slobodno odbacite ako želite 🙂
Nemojte slušati savjete o pisanju onih ljudi za kojem vam se ne sviđa kako pišu. Vjerojatno vas neće odvesti u dobrom smjeru.